Reportaže Franje Martina Fuisa

Ljudi sa Bednje

Nezaboravni su to dani među ljudima, koji obožavaju Ivančicu, strahuju od Bednje i putuju po svijetu kolima punim zemljanih lonaca. Mislim da ih nikada neću zaboraviti. I sam sam postao poklonik njihovih ljepota i bolova.

U carstvu uglja nad Ivančicom

Zahvaljujući velikoj susretljivosti uprave ugljenokopa u Ivancu, mogao sam se spustiti sam dolje u podzemlje u ugljeno carstvo i u pola dana boraveći među rudarima donijeti sliku njihovog života u cnim labirintima uglja.

Vu plavem trnacu

Evo me u selima, slatke kajkavske “popevke”, dobrog zagorskog vina, i kletima “zbitim od blata i škopom pokritih”. Sajmovski su dani pa su bijele vijugave i glatke ceste pune ljudi, krava i kola. Sve odlazi u Sv. Križ. Po obroncima u jarkom zelenilu strše kleti, snopovi žita i vinogradi.

Pod starim krovom u Gredicama

Zastao sam u prostranoj sjenatoj aleji i slušao. Gore u starom dvorcu je tiho: čuje se samo lavež pasa. Tu dolje u parku, u voćnjacima punim ptičjeg cvrkuta, igra se sunce u krošnjama gustim i spletenim. Bezbroj sjena izbrušenih, bojadisanih tonova rasuto je po mekoj travi posvuda i oči ne znaju što bi prije gledale od ushićenja. Ptice cvrkuću. Pod brijegom na suncu rade seljaci; jedan čovjek ulazi u sjenik, kroz čiji otvor se razabiru naprave poljskih strojeva. Skoro će podne ...

U sjeni Gubčeve lipe

“Gubčeva lipa“ je mjesto, na kojem se nedjeljom sastaju zemljom izmučeni ljudi da si među sobom ispričaju sve tegobe svog života. Poslije i prije mise sluša stara divovska lipa spominjanje jednog doba u kom na jednoj rali slabe iscrpljene zemlje mora živjeti i do dvadeset duša. To je ovo vrijeme sada. Vrijeme zemljinog davanja, vrijeme u kom čovjek može da zaboravi ljepotu života kad ga udes pritisne pečatom svog stradanja.

Dolinom Sutle

Tiho žamori Sutla ... Čuje se lak njen šapat u hladovitim vrbicima na kojima se još lišće sja rosom. Jutro je ... Nad livadama, oko pošumljenih vrhova i zasjenjenih šumskih proplanaka vlada svečani mir.

Sa bistričkim romarima

Popodnevno sunce žeže nad kolonama, razbacanim, mjestimice zgusnutim pa opet raštrkanim, oblaci prašine i monotoni zvuk glasova koji pjevaju litanije Majci Božjoj Bistričkoj ... Tu i tamo padaju u nesvijest; polijevanje vodom, umjetno disanje i - opet naprijed. I samo naprijed.

Među Bistranima

Podnevno sunce baca duboke sjene pod krovovima maljušnih seljačkih kućica oličenih bijelo, plavo i zeleno. Drvene siromaške te kućice sa prozorima malim i zasjenjenim pospano zure u plavo vedro nebo. Sva Bistra kao da spava...