Autor nove dramatizacije jest pedagog, režiser i pisac Petar Fehir iz Grubišnog Polja, koji već trideset godina živi između Lunda u Švedskoj i Fažane u Istri. On je Robija K. dramatizirao kroz petnaestak likova, pretvorivši ga u duhovitu i dinamičnu satiričku predstavu, koju je prvi pročitao – Viktor Ivančić

Vidi vraga. Biciklirao sam puna četiri dana i prešao 300 kilometara, a zapravo se nisam umorio. Naprotiv – odmorio sam se. I očistio.

Tijekom cijelog puta, osjećala se ta ljubav i želja za otkrivanjem: uvijek postoji neka cesta kojom nisi prošao, izvor s kojega nisi pio i ljudi s kojima nisi razgovarao. Svaki djelić ovog planeta ima svoju priču, a iz svake priče nešto možemo naučiti. Mislim da je Fuis to znao i da je to saznanje odjekivalo cijelim njegovim bićem.

Negdje na pola puta u susret mi je naišla propisno opremljena i očito utrenirana biciklistica. OK, ja pičim dolje, ali ona…ona se penje uz tu desetkilometarsku neprekidnu kosinu. Respekt curo. Respekt.

Treći dan za redom pozdravlja nas jutarnje sunce. Anamaria i ja napuštamo sobu, ovog puta obje „u civilu“. Svi smo se složili da je današnja etapa najzahtjevnija tako da će Ana današnji dan provesti s Marijom i sa mnom u kombiju. Govorimo kako će joj biti puno zabavnije s nama, elitom. Ona se nasmiješi, ali znam da bi radije putovala na dva kotača.

Kada su ga na Akademiji upitali je li učio od Bukovca, odgovorio je potvrdno, iako je to bilo daleko od istine. Studij nije završio jer je počeo dobro zarađivati radeći ilustracije za novine, a NDH je preživio crtajući povijesne stripove.

Vidi vraga. Biciklirao sam puna četiri dana i prešao 300 kilometara, a zapravo se nisam umorio. Naprotiv – odmorio sam se. I očistio.

Tijekom cijelog puta, osjećala se ta ljubav i želja za otkrivanjem: uvijek postoji neka cesta kojom nisi prošao, izvor s kojega nisi pio i ljudi s kojima nisi razgovarao. Svaki djelić ovog planeta ima svoju priču, a iz svake priče nešto možemo naučiti. Mislim da je Fuis to znao i da je to saznanje odjekivalo cijelim njegovim bićem.

Negdje na pola puta u susret mi je naišla propisno opremljena i očito utrenirana biciklistica. OK, ja pičim dolje, ali ona…ona se penje uz tu desetkilometarsku neprekidnu kosinu. Respekt curo. Respekt.