Kada je u rujnu prošle godine u Rusiji objavljena djelomična mobilizacija, mnogi su Rusi tražili načine da napuste svoju zemlju i tako izbjegnu odlazak na ratište u Ukrajinu. Jedan od njih je mladi klarinetist Vadim Turanosov koji je iz rodnog Sankt Peterburga pobjegao u kolovozu prošle godine, kako nam je ispričao, "u sumnjivom crnom BMV-u finskih registracija".
Vadim je prije rata predavao klarinet, saksofon i flautu u srednjoj školi u Moskvi i većinom je svirao u orkestrima, a zatim se počeo baviti jazz muzikom. Svirao je u najboljim klubovima u Sankt Peterburgu i Moskvi, pa čak i na mjestima poput Državnog Ermitaža kao član orkestra. Budući da su u ožujku prošle godine ukinute brze željezničke veze između Moskve, Sankt Peterburga i Helsinkija, Vadim je pronašao osobu s dvojnim državljanstvom koja nudi vožnje svima koji žele prijeći granicu i tako je otišao za Bergamo u Italiji, zajedno s još četvero ljudi.
- Talijani su bili jako ljubazni i uz pomoć lokalnog stanovnika pronašao sam hotel u Bergamu, što u Italiji nije lako učiniti usred noći. Ruske kartice ne rade, pa čak ni rezervacija hotela nije moguća. Bojao sam se reći da sam ruski državljanin i predstavio sam se kao Finac za prvi dojam, darujući ljudima koji su htjeli pomoći finsku čokoladu. Pronašao sam hotel uz pomoć psihologa kojeg sam upoznao u lokalnom baru, a koji je nekada radio godinu dana kao profesor u Rusiji – ispričao nam je Vadim te dodao kako je po pitanju politike pesimist i još je tada na umu imao mogućnost mobilizacije.
- Bio sam u Italiji kada je počela i za mene je bilo jako teško doći sebi i svirati, baš kao i nakon što je rat započeo, bez obzira na to što je jazz bio i još uvijek je glazba protesta, protesta protiv rasne diskriminacije, glazba slobodnog ljudskog duha, s improvizacijama koje su jedinstvene svaki put i ne mogu se ponoviti – dodaje.
Premda Vadim nije služio u vojsci, ispunjava uvjete za ono što se naziva drugim valom mobilizacije, zbog čega je odlučio da se neće vraćati u Rusiju. No brojni ljudi koje osobno poznaje, a koji nemaju vojno iskustvo, mobilizacijsku karticu su dobili tijekom prvog vala u rujnu prošle godine. Nakon dolaska u Italiju, Vadimov prvobitni plan bio je putovati s kolegama glazbenicima iz Italije i doći u Srbiju, jednu od država koja nije nametnula sankcije Rusiji, kako bi mogao dobiti funkcionalnu debitnu karticu.
- Strancima u Europi to nije jednostavno učiniti, možda je to još uvijek moguće u malim zemljama poput Andore, ali uglavnom je nemoguće dobiti je u banci bez dozvole za boravak. Ljudi koji traže politički azil u Europi suočavaju se s istim problemima kao i obični turisti koji bježe od mobilizacije koja je započela 21. rujna, a u njihovom slučaju to je nedostatak dokumenata jer im se putovnica oduzima dok se slučaj ne riješi na sudu. Za sada je Rusima lakše dobiti stalni boravak u Srbiji nego u EU. Banke pooštravaju svoja pravila zbog ogromnog broja prijava, ali još uvijek je moguće otvoriti račun u banci u Srbiji – objasnio je.
U studenom prošle godine Vadim je otišao u Novi Sad kako bi posjetio jazz festival, a oduševila ga je dobrodošlica i ljubaznost koju je doživio, zbog čega je odlučio ostati. Ubrzo je upoznao jednog fenomenalnog džez gitarista iz Pariza, Daniela Beju koji svira u bendu Asseo, a s kojim, kako kaže, svira u "neki malim i ugodnim prostorima" što je za njega suština jazza. Tvrdi da do sada nije imao nikakvih problema i kako mu se čini da ljudi ovdje bolje razumiju pogubnost rata – pronašao je stan blizu centra, a stanodavac je iz Iraka te u Novom Sadu živi otkada je pobjegao iz iračko-iranskog sukoba 1980-ih. Napomenuo je i kako je prvobitno želio živjeti u Beogradu, ali su cijene najma bile previsoke, dok u Novom Sadu još uvijek može priuštiti stan.
- To ima veze sa slikom migracije. Ruski ljudi koji dolaze u Srbiju uglavnom su u tridesetima i često imaju obitelji. To je migracija mozgova, uglavnom su to IT i drugi stručnjaci. To značajno opterećuje tržište. Vidio sam da su cijene najma u Beogradu drastično porasle, čak se udvostručile. O tome mi je pričao vlasnik lokalne prodavaonice ploča kojega sam imao zadovoljstvo upoznati – istaknuo je.
Često odlazi svirati u Beograd u kojemu je upoznao još muzičara koji su iz Rusije došli živjeti u Srbiju. Međusobno se nazivaju Belgrade Jams, a osim Vadima tu su i Mihail Sidnin, Viktor Volkovič, Zenja Gorbunov, Dan Lipovecki i Eugen Piankov. Muzikom se bave cijeli život, a žanrovski su razapeti od roka preko jazza do elektronike.
Dolaskom u Beograd, Mihail je nakon duge stanke ponovno počeo svirati bubnjeve i sada se vraća svojoj muzičkoj karijeri. Viktor je elektronički muzički umjetnik poznat pod imenima Oligarkh, Tumani Limana i Auroraw. Većinom su profesionalni muzičari, ali ima i onih koji su se Belgrade Jams pridružili poznajući samo osnove nekog instrumenta. Nitko od njih srećom nije imao problema s odlaskom iz Rusije, a odlazili su u sličnom periodu, malo prije ili netom poslije mobilizacije. Većinom se slažu kako im je odluka o odlasku promijenila život, ali na bolji način.
- Nisam se nalazio pod mobilizacijom: nisam služio vojsku, nemam vojnu iskaznicu. Tako da moj život nije bio izravno ugrožen zbog toga. Za njih sam u nekoj vrsti sive zone. Ali postoji jedan detalj: oduvijek sam sanjao o životu u inozemstvu. Bio sam ovdje prije, Rusi se ovdje osjećaju dobrodošlo. Manje mi je strano nego zemlje Kavkaza ili Srednje Azije i blizu je Europe, lokacija mi se čini idealnom – rekao nam je Mihail s kojim se složio i Eugen, napomenuvši kako je, kada je shvatio da mora otići, prvo provjeravao cijene smještaja i mogućnosti nastupanja.
- Imam oko 15 prijatelja koji su već živjeli ovdje. Cijene najma su relativno iste u Armeniji, Gruziji, Kazahstanu, a Beograd je jamming paradise jer ovdje ne samo da možeš svirati s lokalnim glazbenicima, već i s ljudima iz cijelog svijeta – kazao je Eugen.
Nažalost, u Novom Sadu se od sviranja ne može zaraditi dovoljno, pa je i Vadim otvorio vrata IT industriji te pohađa online tečajeve. Stoga je najveći problem za njega što ubrzo ponestaje novih mjesta za sviranje, kojih je već u samom početku bilo jako malo.
- Definitivno nema dovoljno prostora za sviranje. Koncept glazbe ovdje, koliko ja znam, svodi se na folk ili DJ-eve. Rusija je iznenađujuće bila prilično džez zemlja, klub Kozlov u Moskvi dobio je titulu najboljeg džez kluba na svijetu 2019. godine. Ima nekih sjajnih mjesta, ali ne puno. Nadam se da će se to uskoro promijeniti i veselim se turneji po Hrvatskoj sa svojim talijanskim bendom 20 strings – rekao je Vadim i dodao kako nema razrađene planove za budućnost.
- Ali bi bilo lijepo dobiti stabilan posao ili nastaviti s podučavanjem u školi. A do tada ću svakodnevno učiti nove stvari o džezu – zaključio je.
***
Obrazloženje
Reportaža je primarno objavljena u časopisu Nada koji izlazi kao podlistak tjednika Novosti, a zatim i na portalu Novosti. Reportaža donosi priču o Vadimu Turanosovu, mladom čovjeku koji se umjesto vojne službe odlučio za glazbu. Kroz njegovu osobnu priču istražujem šire društvene teme, poput izbora mladih u kriznim vremenima, važnosti umjetnosti kao oblika izražavanja i otpora te pitanja militarizacije društva.
Smatram ovu temu izuzetno važnom jer se bavi pitanjem koje je relevantno za cijelo društvo, osobito u kontekstu globalnih i lokalnih sukoba. U reportaži sam nastojala balansirati između osobne priče i šire društvene slike te pružiti čitateljima dublje razumijevanje specifične problematike s kojom se mladi na nekim prostorima danas suočavaju, kao i prikazati ljudsku dimenziju tih problema.
Reportaža "Neću pušku, hoću klarinet" napisana je s ciljem da informira i potakne razmišljanje.
***
Katarina Bošnjak od 2021. godine studira Kulturologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci gdje je stekla temeljna znanja o kulturalnim studijima i medijima. Paralelno sa studijem radi kao novinarka za različite medije, a volonterski se novinarstvom počela baviti krajem srednje škole na portalu "Balkanrock" gdje je od srpnja 2020. do rujna 2022. godine pisala glazbene recenzije albuma, reportaže s koncerata te intervjue s akterima glazbene scene.
Od srpnja 2021. godine radi za "Novi list" u Rijeci gdje izvještava o različitim događanjima s fokusom na kulturu i glazbu, uključujući i rad u gradskoj rubrici. U rujnu 2022. godine pridružila se timu časopisa "Nada" gdje predstavlja rad društveno angažiranih pojedinaca i udruga. Od studenog 2022. godine piše za "Novosti" u kojim se podjednako bavi manjiskim temama uključujući praćenje događanja vezanih uz srpsku nacionalnu manjinu u Rijeci kao i pisanjem o kulturi, kulturnim politikama i aktualnim društveno-političkim događanjima.
Od travnja 2023. godine članica je "Mreže antifašistkinja Zagreba", portala za koji pretežito piše o životima i iskustvima pojedinaca koji donose promjene u zajednici. Posvećenost obrazovanju i medijskoj pismenosti očituje se i kroz rad u "Programu plus" u Rijeci, gdje od studenog 2023. godine povremeno predaje i održava radionice medijske pismenosti učenicima osnovnoškolske dobi.
Katarina je prošla brojne tečajeve koji su dodatno unaprijedili njene novinarske vještine. U rujnu 2023. godine završila je "Regionalnu školu kvalitetnog novinarstva" u organizaciji Friedrich Nauman Foundation for Freedom. Također je pohađala Reutersov online tečaj "Uvod u digitalno novinarstvo" te "Političku akademiju" u organizaciji SNV-a od ožujka do prosinca 2022. godine. Dodatne vještine u engleskom jeziku stekla je na online tečaju "Engleski za novinarstvo" na University of Pennsylvania.
Trenutno obnaša funkciju urednice u studentskom časopisu "Drugost", savjetnice u Galeriji Studentskog kulturnog centra Rijeka te voditeljice projekta posvećenog književnosti “Anonimni Autori”. Kontinuirano radi na unapređenju svojih vještina s željom i ciljem da doprinese kvaliteti medijskog sadržaja u regiji. Od 2024. godine članica je Hrvatskog novinarskog društva.
Microsoft OLE DB Provider for ODBC Drivers
error '80040e14'[Microsoft][ODBC SQL Server Driver][SQL Server]Incorrect syntax near '23'.
/amp/_extras.asp, line 89
